Čarobna šuma

Martina Hađina

Skini sloj po sloj s mene, slojeve koje sam skupljala,
kojima sam se obavila.
Skini moju hrabrost i sigurnost
kojom se ogrnem kad izlazim da
nitko ne vidi kako sam zapravo
nesigurna i preplašena.
Skini moju duhovitost i moj
šarm kojima prikrivam
ono što jesam, moj strah
i kad želim da me vide, da budem
objekt tuđih pogleda.
Pročitaj više o ovom članku

Skuce: Landscape, akril na papiru, 21×29 cm

Moja je žudnja velika
⠀⠀ ne za tijelom (premda te volim gledati)
⠀⠀ ne za strašću (iako uživam u dodirima gole kože).

Prelijeva se iz mene
i ne zovem je ljubavlju (a iz srca dolazi),
traži način da stopi se s tobom,
jedno da budemo.

Moram ti reći istinu (i meni pretešku):
Pročitaj više o ovom članku

Željka Košarić – Safiris

Pobješnjela vučica strmoglavo juri
Niz padinu koju mjesečina obojila je plavo
Nekamo, nekome, pomahnitalo žuri
Upada u snijeg, mokro i bezglavo.

Ne postoji prepreka koju ne može prijeći
Ne postoji zamka za nju stvorena
Oblizuje jezikom ranu, i time je liječi
Iako je noga do kostiju razorena.

Pročitaj više o ovom članku

Missi Nghim

Vilinska zaštitovna zamolbnica
(zapisana jednog polujutra, izmedu neba i zemlje…)

Ispleti mi košuljicu
od polena cvijetnog,
sa mirisom plavim
od podneva ljetnog,

Pročitaj više o ovom članku

Birgit Zartl: Out there where we belong
ulje na platnu, 80×100 cm, 2008.

Sjećam se noćnih vožnji do Otoka,
guma šum na poplavljenom asfaltu
i prskanja kišnih kapi o stakla,
sjećam se mraka koji nas je obavijao
dok smo kao hipnotizirani
jureći cestom u tišini
odbljeske farova promatrali.
Kako smo samo lijepi bili!
Nisu nam trebale riječi…
moja ruka na tvom koljenu
i tvoja položena na mojoj
bile su dovoljne
Pročitaj više o ovom članku

Boris Pecigoš

U tvojim očima sad se netko drugi ogleda
i uranja u njih kao u plavi ocean,
tvoje ruke sad nekog drugog grle
nježnošću koja je bila naša,
svoj osmijeh sad drugome daruješ
razgaljujući mu dušu,
naše noći više nisu naše,
već ih krade taj stranac
što poput vjetra dođe noseći prašinu iz pustinje.
Pročitaj više o ovom članku

Ridha Hassan Ridha: Moments of Silence

[čitati šaptom]

[s prstom na usnama]: Šššš!
Umiri se i slušaj…
Čuješ li!?
Tišinu…
Kad se umiriš u sebi
i prestaneš imati potrebu nešto govoriti,
kad otjeraš misli koje ti stalno kradu pažnju,
kad u tebi ostane ništa, pa se uplašiš da nećeš postojati
ako su usne nijeme i um odsutan, ego bez identiteta,
i kad se ipak prepustiš tom ništavilu
Pročitaj više o ovom članku

Rumi

Oni koji ne osjećaju ovu Ljubav
kako ih nosi poput rijeke,
oni koji zoru ne piju
kao da je čaša izvorske vode
i koji zalazak sunca ne večeraju,
oni koji se ne žele promijeniti,

neka spavaju.

Ova Ljubav nadilazi izučavanje teologije,
te stare prevare i licemjerja.
Želiš li tako razvijati svoj um,

Pročitaj više o ovom članku

Ljubica Pecigoš

Kuda god pogled seže, u nepregledne šume, pješčane dine, snježne planine, morske površine, naslućuju se dubine. Vide se ako ih se želi vidjeti, jer te dubine nalaze se svuda…

Blagi valovi nježno hlade vruć kamen. Njihov tajnovit šum i pjev zrikavaca stvara savršenu harmoniju. Zatvaram oči, ne moram gledati, sve vidim, osjećam, čujem. Mir se slijeva kao omaglica u daljini. Stapam se s morem, okolinom, majkom zemljom… naoko. Mir, taj varljivi tat posprdno se smije jer u dubini kao i u moru, bjesni neman koja podiže potisnute sile nesmiljenih razornih valova. Bjesne, kreću se, buče, dok more stenje, a nemani dubina slave svoj pir. Uzdignu se na površinu, pa se stišaju i vraćaju duboko u kolijevku zemlje.

Pročitaj više o ovom članku

Jasenka Šturman

na stazi, ili u bespuću
ne čekam nikoga
puštam kretanju vremena
da stvara
otima
daje
bez plana
od dana do dana
od sna do sna
bez nade, bez htijenja

Pročitaj više o ovom članku

Javorka Pangerčić

Mi o sebi mislimo a naša tijela znaju.

Pustimo ih prve
da ruke dotaknu ruke,
usne – usne,
a tijela neka zaplešu
opijena ritmom
međusobnog traženja i davanja.

Pročitaj više o ovom članku