Piše: Tomislav Klanfar

I kod nas rastu orhideje! Zovemo ih kaćunima. U ovom članku Tomislav Klanfar predstavlja orhideje naših krajeva kroz svoje fotografske zapise s lutanja prirodom. Uživajte u ovim ljepoticama i njihovim kratkim opisima. Fotografije možete povećati klikom…

.
Naš kraj bogat je kako životinjskim tako i biljnim vrstama. To prije svega možemo zahvaliti geografskom položaju, bogatstvu i raznolikošću staništa, ali i relativnoj nezagađenosti okoliša. Iako životinjskih vrsta ima sve manje i manje (rjeđe se susreću nego prije), s biljkama je stvar nešto drugačija.

Populacije većine vrsta na njihovim staništima više-manje su stabilne, pa čak i u laganom porastu, no ima i onih staništa na kojima iste nestaju. Razlog tome većinom je promjena režima obrade određenih staništa pogodnih za mnoge vrste (izostanak redovitih košnji livada, zarastanje neobrađivanog prostora u šikaru, krčenje novih obradivih površina, divlja gradnja…). Rijetke su pak situacije u kojima radi nagle promjene na jednom mjestu vrsta samo “preskoči” na susjedno, njoj najbliže pogodno za rast i razvoj, a koje još nije zahvaćeno promjenama.

Jedna od takvih grupa biljaka koje su pogođene svim nabrojanim (a i mnogim nespomenutim) procesima su i orhideje (kaćuni).

Da, orhideje! Čovjek bi pomislio da su one ograničene samo na trope i druge nama daleke krajeve. No zbilja je bitno drugačija ako barem znademo da su orhideje jedna od biljnih porodica s najviše vrsta rasprostranjenih po gotovo svim meridijanima i paralelama. Istina, za razliku od onih poznatih tropskih vrsta, ove naše su manje, neuglednije i rastu na tlu, ali po ljepoti ne zaostaju mnogo (ili uopće ne zaostaju, već naprotiv) za svojim srodnicama tropskih šuma.

Kako ovo ne namjeravam pisati kao nekakav znanstvani članak, već želim u kratko predstaviti i prije svega fotografski opisati pojedine vrste, nije mi u planu gnjaviti potencijalne zainteresirane s viškom stručnih i čitateljstvu nepotrebnih i nezanimljivih informacija. Opisi, bazirani na mojim promatranjima i praćenjima biti će šturi, samo s najbitnijim podatcima za pojedinu vrstu koji ne proizlaze iz slika.

Iz svih tih razloga neću ih svrstavat po rodovima/porodicama niti inim znanstvenim klasifikacijama… već po vremenu pojave/cvjetanja u godini, što je većini nas i najzanimljivije. Također neću opisivati ono što se vidi na slikama jer mislim da nema potrebe tu ljepotu nagrđivati riječima.

Svejedno mislim da nije na odmet da spomenem neke osnovne podatke o našim kaćunima.

Kaćuni su većinom trajnice ili višegodišnje zeljaste biljke iz razreda jednosupnica. Korijen im je većinom gomoljast (često kao parni gomolj koji podsjeća na sjemenik/testis = Orchis). Stabljika je većinom uspravna i uvijek nerazgranata s listovima koji se većinom nalaze pri tlu, a prema vrhu stabljike su sve manji ili ih gotovo i nema. Kod saprofitskih vrsta (npr. šumska kokoška) koja nema klorofil listovi uopće nisu razvijeni te tvore samo “ljuskice” na stabljici.
Cvjetovi su dvospolni, a sastoje se od 6 latica (koje mogu biti vrlo različitih oblika, a svojim se oblikom i bojom posebno ističe “medna usna” na donjem dijelu cvijeta), 2 (1) prašnika te jednog tučka. Plod je tobolac s velikim brojem vrlo vrlo sitnih sjemenki.

Kako su orhideje u klasifikaciji razvojno vrlo mlade tako se vrlo često dešava da se međusobno križaju te nastaju hibridi koje je teško determinirati. Iz tog razloga još se vrlo često nalaze nove vrste, te vrste koje imaju izražena svojstva svojih različitih roditeljskih biljaka.

I ne zaboravimo da je većina orhideje u RH zakonom zaštićeno i ne smije se brati i uništavati, a većina njih nalazi se i u “crvenoj knjizi zaštićenih i ugroženih vrsta”

Pa krenimo redom:

Ovisno o jačini zime (t.j. njenjoj dugotrajnosti) jednu vrstu orhideje možemo svrstati gotovo među vijesnike proljeća jer se može naći već drugom polovicom ožujka pa sve negdje do kraja travnja. Radi se o malom kaćunu (Orchis morio) kojeg možemo sresti u velikom broju na otvorenim vlažnim livadama i na svim nadmorskim visinama (od 100-tinjak do nešto preko 1000 m).

Ta prosječno 20-ak cm visoka vrsta vjerojatno je najrasprostranjenija i nalazi se u najvećem broju, i to u dvije varijante, crvenoj i bijeloj (albino).

.

Kako sunce sve više zagrijava tlo, nakon običnog kaćuna kao prva sljedeća vrsta pojavljuje se orhideja iz roda kokica. Kokice su među našim orhidejama posebno zanimljive po tome što svojim cvjetovima podsjećaju na kukce koji onda misleći da su naletjeli na ženku svoje vrste iste sasvim slučjno i nesvjesno oplođuju… U ovom slučaju, prva od kokica pojavljuje se kokica paučica (Ophris sphegodes), i to od polovice travnja pa do kraja svibnja.

Kokica paučica raste također na livadama, no onim sunčanijim i suhljim, ne toliko izloženim nakupljanju i zadržavanju vode. Pored toga jedan od uvjeta koje traži je redovita košnja (barem jednom godišnje) dok je na nekošenim dijelovima livada znatno rjeđa. U slučaju izostanka iste, vrsta se nakon cca. dvije sezone znatno prorjeđuje s tog područja. Ova 20-30 cm visoka vrsta nije ni približno toliko česta kao prvo opisana, te su mi poznata samo 2 bogata staništa ove vrste koja su vrlo blizu jedno drugome.

.

Gotovo u isto vrijeme kao i prethodna vrsta, od polovice travnja pa do kraja svibnja, sjenovite šikare i bukove šume viših predjela (do cca 700 m/m) počinju krasiti predivni primjerci grimiznog kaćuna (Orchis purpurea). Tu vrstu posebno odlikuje visina do koje može narasti, a iznosi i do 80-ak cm. Na gornjoj četvrtini (varira od jedinke do jedinke, pa može biti i manje) biljke nalazi se najčešće gust cvat s 2-3 cm velikim bjelkasto-purpurnim cvjetovima.

.

Nešto kasnije, sredinom svibnja 2008. osim “standardnog” (O. purpurea subsp. caucasica) varijeteta grimiznog kaćuna na sličnom staništu (650 m/m) našao sam također i jedan drugačiji varijetet ove vrste. Vjerojatno je riječ o O. purpurea subsp. purpurea koji se posebno ističe jače obojenjem cvjetovima (bijelo obojeni dijelovi su manje zastupljeni), tj. cijelog cvata što ga čini posebno atraktivnim u još uvijek ne potpuno razlistaloj šumi.

.

Općenito se može reći da je ovo vrijeme, od kraja travnja pa sve do kraja lipnja, glavno razdoblje cvatnje naših kaćunovki. Vremena cvjetanja im se naravno preklapaju te ovise i o količini padalina i sunčanih razdoblja.

Sljedeća vrsta koja svojom cvatnjom pridonosi bogatstvu vrsta prisutnih na našem području je kacigasti kaćun (Orchis militaris). To je također jadna izgledom robusna vrsta, visine oko 50 cm. Na njenoj gornjoj trećini nalazi se lijepi bijelo-rozi cvat s oko 2,5 cm dugim cvjetovima.

Kako sam do sada naletio samo na 2 jedinke ove vrste, teško mi je reći koja staništa preferira, no obje su bile na istom: kupinom i niskim grmljem (topola, svib) zaraštena (sukcesijom zahvaćena) livada na kojoj već barem desetak godina izostaje ikakva košnja ili kakva druga vrsta obrade i gospodarenja.

.

Druga polovica travnja i prva polovica svibnja vrijeme je cvjetanja i bazginog kaćuna (Dactilorhiza sambucina). Staništem, veličinom te donekle i bojom vrlo sliči malom kaćunu. Također nalazio sam dva varijeteta od kojih je jedan crveni, a drugi blijedo žute boje. Za razliku od malog kaćuna nalazio sam ga u puno manjem broju i to samo prema rubovima prostranih livada između 800 i 900 m/m.

.

Žutoj varijanti bazginog kaćuna vrlo je sličan bljedoliki kaćun (Orchis pallens). On se od prethodne vrste razlikuje ponešto u obliku cvjetova te listovima koji se ne penju po stapci, a vrhovi su im obliji. Raste također u višim predjelima (700-900 m), u svjetlim šumama, rjeđe na rubnim djelovima šume i livade.

.

Gotovo na istim mjestima kao i bazgin kaćun, ali u manjem broju, nalazio sam do 40 cm visoki muški kaćun (Orchis mascula). Od ostalih kaćuna ističe se posebno svojom dobro razvijenom, jakom stabljikom na čijem se gornjem dijelu nalazi cvat boje mesa.

.

Gotovo cijeli 5 mjesec vremenski je period rezerviran za pojavu šumske kokoške (Neottia nidus-avis). Ova smeđe-žućkasta, do 30 cm visoka biljka čije stanište su isključivo bukove i miješane šume do 900-tinjak m/m posebna je po tome što ne sadrži klorofil pa nije ni u mogućnosti da sama vrši fotosintezu. Ona je saprofit, te za rast i razvoj koristi hranjive tvari iz raspadajuće organske tvari na šumskome tlu.

.

Jajoliki čopotac (Listera ovata) također je jedna vrlo prepoznatljiva vrsta. Iako naraste i preko 70 cm, svojom neuglednošću, zelenom bojom svih svojih dijelova i krhkošću pojave ne dolazi toliko do izražaja među gustom travom vlažnijih livada, te se vrlo lako previdi. Nešto lakše se uoči, ali je i rjeđa u sjenovitim dijelovima bukovih šuma. Slaboj uočljivosti pridonose i samo 2 jajolika lista koji se nalaze pri samom tlu te cvjetići koji rijetko kad dosegnu duljinu od jednog centimetra.

.

Što se staništa tiče, totalno suprotne preferencije za vlagom pokazuje kokica mušica (Ophris insectifera). Ona prije svega voli južne suhe obronke zarasle u gustu šikaru ili pak borove šumarke. Zbog takvog staništa, svoje boje i visinom do pola metra također ne odskače od okoline te ju je u pravilu relativno teško uočiti.

.

No, previdimo li nju i vratimo se na isto stanište jedno tjedan dana kasnije, cvjetanjem svoje prisustvo odaje bumbarova kokica (Ophris holoserica). Ova je vrsta, kao i kokica paučica visine do 30 cm s relativno sličnim, ali širim cvijetom koji svojom veličinom odgovara manjem bumbaru (kako joj i ime kaže).

.

Kokica pčelica (Ophris apifera) je četvrta, a time i posljednja vrsta roda Ophris koju sam našao. Za razliku od ostalih kokica ova je najniža (možda iz razloga što raste na otvorenom sunčanom terenu), tek 20-ak cm te na svome kraju nosi 3-4 lijepa smeđe-roza cvijeta.

Na žalost ova je od svih kokica i najrjeđa te sam je 2007. godine našao tek u 3 primjerka na 1 m2. Ove je godine nije bilo te se nadam se da je to necvjetanje samo dio njenog životnog ciklusa i da će se sljedeće godine opet pojaviti… Rasla je zajedno s kokicom paučicom koja se istim područjem ubrzano širi.

.

Da to stanište, gotovo u samom Ozlju općenito odgovara orhidejama potvrđuje i činjenica da u neposrednoj blizini redovito nalazim i vrste kao što su kacigasti kaćun, jajoliki čopotac, crvenu vratiželju, mrežasti vranjak te mali kaćun.

Dakle, kao što sam spomenuo, na istom staništu (livadi u zarastanju višim biljem) gotovo u isto vrijeme pronalazio sam, počevši od polovice svibnja pa sve do polovice srpnja i crvenu vratiželju (Anacamptia pyramidalis). To je biljka izrazito crvenog cvata sastavljenog od mnogobrojnih malih (do 1 cm) cvjetića. Vrlo rijetko može se naći i svjetlija, gotovo roza varijanta. Visine je do oko 40 cm, a bojom svog cvata koji je duljine oko 5 cm vrlo se jasno ističe iznad svježe zelene trave kroz koju se probija.

.

Vrijeme i mjesto pojave crvene vratiželje u potpunosti se podudara s pojavom mrežastog vranjka (Gymnadenia conopsea). Iako ova vrsta na istom staništu ne cvjeta u toliko rastegnutom vremenskom periodu, vrijeme pojave im se podudara time što mrežasti vranjak možemo pronaći i do 700-tinjak m/m tako da u središnjem visinskom području Žumberka ova vrsta cvatnjom započinje tek drugom polovicom lipnja. Mrežasti vranjak je visine i do 60cm s time da rahli cvat znade u nekih primjeraka zauzeti gotovo cijelu gornju polovicu biljke.

.

Južne padine na visinama od 400 – 700 m dom su i trozubom kaćunu (Orchis tridentata) koji je svojom općom pojavom vrlo sličan crvenoj vratiželji. ”Jedinu” ali bitnu razliku čine drugačije obojani i oblikovani cvjetovi te staniše. Ovu vrstu sam nalazio niže (400-tinjak m) na košenim travnjacim južnih padina Oštrca, ali isto tako i u vrlo močvarnom dijelu “srca” Žumberka (cret) nešto iznad 700 m. Po izgledu (morfologiji) cvijeta radi se o istoj vrsti, iako ova potonja ima znatno izduženiji cvat čemu jedan od razloga može biti rast u sjeni okolne bukove šume te veća količina vode.

.

Druga polovica petog mjeseca te prva polovica šestog vrijeme je za sve 3 naše vrste iz roda naglavica.

Prva i najrasprostranjenija je bijela naglavica (Cephalanthera alba). Kao i preostale joj dvije rođakinje voli vlažne šumovite predjele, prije svega one bukove, ali i miješane s dominirajućom bukvom. Nalazio sam je od nizinskih šuma na 150-ak m pa sve do oko 800 m. Bijela naglavica najniža je rastom, tek 30-ak cm ali zato tu svoju visinu nadoknađuje veličinom cvjetova kojih je na pojedinačnoj biljci svega nekoliko (3-6).

.

Dugolisna naglavica (Cephalanthera longifolia), kako joj već samo ime kaže, ima dugačke listove (do 30cm). Visinom prelazi i 50 cm, a i brojem (također bijelih, ali manjih) cvjetova znatno je “ispred” svoje bijele rođakinje. Nalazio sam ju prvenstveno na visinama iznad 500 m koje očigledno najviše odgovaraju i crvenoj naglavici.

.

Crvena naglavica (Cephalanthera rubra) ima kao i bijela tek nekoliko većih cvjetova roze boje s bijelim i žutim dijelovima. Visina joj varira između 30 i 60 cm, ali ipak su najčešće one visine oko 30 – 40 cm. Tanušne stabljike su im često s vrlo malim listićima, a redovito su i grbavo povijena rasta (nikada ravne). Cvjetaju također već od druge polovice svibnja, ali ipak glavno im je razdoblje cijeli lipanj.

.

Na livadama istih nadmorskih visina koje preferira prethodna vrsta nalazimo okruglasti kaćun (Orchis globosa). Kako raste u gustoj travi, a pojavom je vrlo sličan trozubom kaćunu i crvenom vranjku (visoka biljka s omanjim cvatom na svom kraju) zbog svoje blijedo roze boje nije lako uočljiv.

.

Na vrlo vlažnim terenima (močvare, cret…) iznad 700 m nalazimo u isto vrijeme kad i naglavice, pjegavi kaćun (Dactylorhiza maculata). Cvjetovi mu tvore cvat rozo-crvene boje koji se nalazi na otprilike zadnjoj četvrtini 40-ak cm visoke biljke. Biljka je relativno debele i uspravne stabljike na čijem se doljnjem dijelu nalaze tamnozeleni listovi s pjegama crvenkasto-smeđe boje.

.

Znatno suhlja staništa, prije svega bukove šume nadmorskih visina do 800 m naseljavaju dvije vrste dvolista.

Mirisavi dvolist (Platanthera bifolia) biljka je visine oko 40 cm s 2 jajasta lista duga desetak cm na samom početku uspravne stabljike. Rahli cvat zauzima gotovo polovicu biljke, a čine ga naizgled krhki i tanušni bijeli cvjetići ugodna mirisa.

.

Druga vrsta, zelenkasti dvolist (Platanthera chlorantha) cvate neznatno kasnije, prije svega cijeli lipanj i prvu polovicom srpnja. Zelenkasti dvolist visok je i do 75 cm, također ima 2,  ali češće i više prizemnih jajasto izduženih listova nešto većih nego u prethodne vrste, a cvat mu zauzima po prilici tek gornju trećinu visine. Za razliku od mirisavog dvolista ovaj ne opija mirisom, a nešto veći cvjetovi su mu djelomično blago zelenkasto-žuto nahukani.

.

Sljedeći, no ne i zadnji rod orhideja našeg kraja čine kruščike (Epipactis).

Općenito gledajući cvjetovi im najviše liče onima razvikanih tropskih vrsta, a isto tako mogu se podičiti i najraznovrsnijom obojenošću. Cvjetaju od lipnja do kraja srpnja na visinama između 350 i 900 m. No vrijeme cvjetanja im nije rastegnuto kroz cijeli taj period, već kad biljka jednom počne s cvjetanjem ono završi za najviše 10 dana te ako se to vrijeme propusti da bi se uživalo u njihovoj ljepoti treba čekati do sljedeće godine i paziti da taj događaj i opet ne prođe nezamijećen.

To se prije svega odnosi na malolisnu kruščiku (Epipactis mycrophyla), tek 20-ak cm visoku biljčicu neugledne smećkasto-zelenkaste boje i površine kao posipane brašnom. Ako smo slučajno smetnuli s uma da je i vanilija zapravo plod jedne tropske vrste orhideje, mali cvjetići (ni 1 cm u promjeru) malolisne kruščike će nas svojim intenzivnim mirisom “na kolače” (neka mješavina vanilije i klinčića – idealno za namakanje u kuhanom vinu ) odmah navesti na takav zaključak. Na žalost i ovo je jedna iznimno rijetka vrsta koju je teško pronaći na šumskome tlu i guštarama toplih južnih padina parka prirode “Žumberak – Samoborsko gorje” na oko 350 m nadmorske visine.

Močvarna kruščika (E. palustris) visinom rijetko prelazi 35 cm, a broj cvjetova po biljci varira od 2-5 (rijetko više od 6). Za rast joj najviše odgovaraju močvarna područja i cretovi na visinama od oko 700 m gdje se može naći u većem broju. No da ne biste krivo pomislili, takva staništa su iznimno rijetka te je iz tog kuta gledišta i ova vrsta kruščike malobrojna.

.

Tamnocrvena kruščika (E. atrorubens) treća je vrsta ovoga roda. Od svih vrsta spomenutih u ovom tekstu ovu je vjerojatno najteže determinirati i pripisati joj neka tipična svojstva. Raste na raznim podlogama, od vlažnih rubova šuma (rub creta) pa sve do suhih dolomitnih sipina. Njena visina varira od 30 cm pa sve do gotovo 80-ak cm. Isto tako i boja može biti od blijedo roze pa sve do izrazito tamnocrvene. Cvat svim ovim varijetetima je vrlo rahlo raspoređen čitavom gornjom polovicom (rjeđe trećinom) biljke te je sastavljen u prosjeku od 1-1,5 cm velikih cvjetova koji u većini slučajeva ne mirišu ili im je miris izrazito slab i podsjeća na onaj malolisne krušćike.

S obzirom na sva ova različita svojstva koja pripisujem (kao također i stručna, a i manje stručna literatura također) ovoj vrsti nije na odmet uzeti u obzir da se ipak radi o barem dvije vrste, a ne samo o jednoj s više varijeteta.

.

Širokolisna kruščika (Epipactis helleborine), na žalost kao i još neke rijetke vrste s ovog popisa, ima nezahvalnu sudbinu biti jedna od onih s vrlo malim brojem jedinki.

Uz to moram napomenuti da sam ovi vrstu također našao samo u području PPŽSG na 2 staništa s time da je jedno sjevernoistočno od Sošica u bukovoj šumi ispred samog doma Vodice na 890 m/m, a drugo je znatno sjevernije od područja kojeg pokriva područje općine Ozalj. Radi se o lokaciji u blizini Noršić sela na 720 m na prijelazu grbove šume i šume kestena i hrasta i bora. Zbog te činjenice ova kruščika se ni ne bi trebala nalaziti na ovom popisu, no pošto je tako usamljena mislim da ju svakako treba predstaviti.

Radi se o iznimno visokoj biljci (oko 1,5 m) snažnog i uspravnog rasta. Na svojoj gornjoj trećini nosi bogati cvat sastavljen od stotinjak zelenkasto-rozih cvjetova promjera oko 2 cm. Svaki cvjetić u svojoj mednoj usni sadrži jednu veliku kap slatkastog nektara koji ipak nije dovoljno privlačan kukcima (barem onim dnevno aktivnim). Tko zna, možda je i otrovan… probao ga jesam i ne privlači me to opet učiniti, iako je slatkast… ako tko zna nešto više o tome neka mi javi.

.

Kao što sam već spomenuo, proljeće je glavno razdoblje naših orhideja. Da ljeto ne ostane uskraćeno za njihovu ljepotu pobrinule su se orhideje iz roda kruščika koje cvjetaju od početka ljeta do kraja srpnja. Nakon toga, radi se dakle o kolovozu, a time i najtoplijem dijelu godine, orhidejama klimatski uvjeti postaju preekstremni pa u tom razdoblju pojava bilo koje vrste izostaje. No i nakon najžeščih ljetnih vrućina, polako (ponekad i vrlo naglo), ali sigurno stiže nam jesen. Rujan je njen klimatološki, ali i kalendarski početak, a to najavljuje i zadnja vrsta orhideja koja cvjeta u našim krajevima.

Radi se o jesenskoj zavojnici (Spiranthes spiralis) koja od svih ovdje navedenih vrsta ima najzanimljiviji cvat. Biljčica je jedna od minijaturnijih u porodici. Na samom tlu nalazi se rozeta malih kožastih, izduženo-jajastih listića kraj koje se izdiže do 20 cm visoka zelena stabljičica bjelkasto nahukane i kao brašnom posipane površine. Na gornjoj polovici stabljike nalazi se cvat koji je sastavljen od 30-ak malih (promjer od 1/4 cm) bjelkastih cvjetića spiralno ovijenih do samog vrha biljčice.

.
Sve do ove jeseni poznavao sam samo jedno nalazište ova vrste. Radilo se o nekoliko metara kvadratnih košene livade uz sami rub lokalnog asfaltnog puta u Ozlju, na oko 180 m/m. Biljčica je bilo redovito svake godine u prosjeku 10-ak jedinki. Kako je lokacija staništa na tako nepogodnom mjestu i pretpostavka je da će se cesta širiti ili će na neki drugi način to stanište doći u nemilost čovjeka, samo čekam da i ova vrsta nestane.

Za sad je tako kako je, no na moje izneneđenje, prvom polovicom studenog ove godine na livadi kod Lovića (470 m) primijetio sam također 10-ak već ocvalih jedinki najvjerojatnije ove vrsta ( ljetna uzvojnica raste ranije, kao i Goodyera repens tako da zamjenu mogu isključiti). No kako sam izrazio bojazan za devastacijom prvootkrivenog staništa ove vrste, ona se i obistinila u ovom drugom slučaju. Gotovo ni mjesec dana kasnije stanište na Loviću zatekao sam potpuno preorano (vjerojatno je u pripremi novi vinograd). Pošto se takvi nasadi “štite” i gnoje raznoraznim sredstvima za očekivati je da se tamo jesenska zavojnica više nikad neće pojaviti.

Napisao i fotografirao: Tomislav Klanfar
Fotografije na Wild Croatia
Fotografije na fotozine.org

.

Martina Hađina

Skini sloj po sloj s mene, slojeve koje sam skupljala,
kojima sam se obavila.
Skini moju hrabrost i sigurnost
kojom se ogrnem kad izlazim da
nitko ne vidi kako sam zapravo
nesigurna i preplašena.
Skini moju duhovitost i moj
šarm kojima prikrivam
ono što jesam, moj strah
i kad želim da me vide, da budem
objekt tuđih pogleda.
Skini moju želju za dokazivanjem
i potrebu da pokažem koliko
znam da bi moj ego imao se čime hraniti.
Skini moj čelični oklop
kojim se štitim da ne bi
netko došao do mene,
da ne bi netko dobio
emocije i zaronio dublje
u moje biće,upoznao me kakva jesam.
Zaronio u mulj, blato, trave i alge moje nesigurnosti, plahosti, nesavršenosti i
ranjivosti.
Skini s mene masku koju
nosim svaki dan ne bih li
se bolje uklopila, ne bih li
bolje odgovarala društvu,
ne bih li bila uočena. Masku koju nosim ne bih li sakrila ono
što mislim o svima njima, što osjećam i što vidim.
Skini s mojih usta flaster koji
nosim ne bih li šutjela o svojim željama, snovima,
o tome što mislim zapravo.
Skini s mene potrebu da me vide
da se okrenu ne bih li se osjećala
poželjnom i željenom, ne bih li
dobila na cijeni.
Skini s mene moju brbljavost
kad govorim o svemu, a ne o
sebi i onome što osjećam i što me boli.
Skini s mene lažan osmijeh
i riječi “sve je u redu” onda kad tonem i kad
se pokušam održati na površini
ne bi li mislili da sam jaka.
Skini s mene moju želju da sve uradim sama
i da mi nitko ne treba ne bih li pokazala
da mogu sama i da sam samostalna i
da mi nitko ne treba.
Skini s mene sloj po sloj.
Skini s mene tugu koju pokazujem kad sam
sama, u samoći svog kutka, kad suze klize niz moje lice
i kad je oklop spremljen u kutu,
Skini s mene bol koju osjećam
kad maknem oklop, kad dišem i kad me
preplavljuje sve što skrivam.
Skini s mene samoću koju osjećam jer
ne dopuštam nikome da mi priđe, da me ne slomi
i ne upozna i ne vidi kakva sam kad s mene
skinu slojeve i maske kojima sam se obavila.
Skini sve to, baci u vatru ljubavi, razumijevanja, skini sve to i mnogo više.
Skini i gledaj me takvu, ogoljenu, ranjivu, prepuštenu, tihu,
plahu, osjećajnu, usamljenu, nesavršenu, sebičnu, zavidnu, željnu
pažnje i ljubavi…

Martina Hađina
(ostala pisanja)

.

Zen karta Creativity
(Velika arkana III)

Od alkemije vatre i vode odozdo do božanskog svjetla koje dolazi odozgo, osoba na slici je doslovno “opsjednuta” kreativnom snagom. Doista, iskustvom kreativnosti pristupamo misterioznom. Tehnika, vještina i znanje su samo alati; ključ je odreći se sebe u korist energije koja pogoni rođenje svih stvari. Ta energija nema oblik ni strukturu, a opet, svi oblici i strukture proizlaze iz nje.

Nema razlike u tome koji oblik vaša kreativnost ima – to može biti slikanje ili pjevanje, vrtlarenje ili pripremanje obroka. Jedina važna stvar je da budete otvoreni za ono što se želi izraziti kroz vas. Zapamtite da ne posjedujemo naše stvaralaštvo; ono ne pripada nama. Istinska kreativnost izvire iz zajedništva s božanskim, mističnim i nespoznatljivim. Tada je ona radost stvaratelju i blagoslov drugima.

.

Oshove misli o kreativnosti:

Kreativnost je osobina koja vas dovodi do aktivnosti koje radite. Ona je vaš stav, unutrašnji pristup – kako gledate na stvari… Ne može svatko biti slikar – a nema niti potrebe za tim. Da je svatko slikar svijet bi bio vrlo ružan i bilo bi vrlo teško živjeti. Ne može svatko biti ni plesač, te također nema potrebe za tim. Ali svatko može biti kreativan!

Štogod radili, ako to radite radosno, ako to radite s ljubavlju i ako vaš rad nije čisto ekonomske naravi, tada je to kreativno. Ako u vama postoji nešto što raste i ako vi rastete zbog toga, onda je to duhovno, kreativno i božansko.

Postajete božanskijima što ste kreativniji. Sve religije svijeta govore da je Bog kreator. Ne znam je li kreator ili nije, ali jednu stvar znam – kako postajete kreativniji, tako postajete i više nalik Bogu. Kada vaša kreativnost dosegne kulminaciju, kada vaš cijeli život postane kreativan, tada živite u Bogu. Pa tako on mora da je kreator, jer, ljudi koji su kreativni ujedno su i bliži njemu.

Volite ono što radite. Budite u meditaciji dok to radite – štogod to bilo!

.

Boris Pecigoš o karti:

Još jedna od poruka ove karte može biti – unesi nešto novo u svoju rutinu! Dozvoli vrtlozima energije i novih ideja (prikazanima na slici kao spirale) da se ispolje.

.

Tečajevi zen karata ⎢ Zen savjetovanja

.

Mjehurić uz potok Bidrovec

Jeste li hodajući prirodom zamijetili da postoje vrlo lokalizirani predjeli koji odudaraju od okoline, a krasi ih posebna ljepota, neobično raslinje i geomorfologija, ili već po nečemu odudaraju od šire slike!? Ja ih zovem mjehurićima. Kao da su nekom nevidljivom opnom odvojeni od ostatka šume ili gorja. Kad uđete u takav mjehurić, kao da ste ušli u neki drugi svijet – sve se smiri, vas obuzme poseban ushit, a ponekad osjetite i trnce. I ne želite otamo otići… Tri takva mjehurića smo doživjeli na zadnjem svjesnom planinarenju kad smo skrenuli s označene na divlje staze.

Mjehuriće možemo zamijetiti samo ako smo pažljivi i prisutni, ako gledamo, i ako se odvažimo malo zalutati. Ima ih prostorno manjih i većih. Neki su po doživljaju ili energiji koja tamo vlada snažniji od drugih. Cijela šuma ili planina je moćna, ali ti mjehurići su izuzetni, kao da je u njima vibracija koncentrirana. Prošle nedjelje smo već na samom početku planinarenja sasvim slučajno uočili jedan mjehurić odmah kraj staze uz sam potok Bidrovec. Toliko je snažno bilo to iskustvo boravka u njemu da smo tamo ostali valjda satima, izgubili smo pojam vremena. Mogli smo se nakon toga komotno vratiti kući, jer smo već postali napunjeni i osvježeni, bez potrebe da dalje hodamo planiranom rutom. Ipak smo nastavili, i kasnije ušli u još dva mjehurića. Teško fotografije mogu prenijeti to iskustvo – treba tamo biti! Svejedno, pogledajte ih…

Fotografije su sa svjesnog planinarenja Medvednicom uz potok Bidrovec do Gorščice, pa na Oštrec i Pečovje, koje je održano 12.05.2013.

Fotografije: Boris Pecigoš i Tajana Varićak
Komentari: Boris Pecigoš

.

Piše: Anna Marković Plestović

Prava dobrota je poput vode – svemu koristi i nikoga ne povređuje. Poput vode ona uvek traga za najnižim mestom, za mestom koje svi drugi izbegavaju. Jako je slična Taou. Za stanište odabira tihu livadu, za srce kružeći vrtlog. U darežljivosti je nežna, u izrazu iskrena, po autoritetu je red, u odnosima stabilnost, u pokretima ritam. Kako je uvek miroljubiva i tiha, nikad nije ukorena. (Tao Te Djing)

Drevna kineska nauka i umetnost uređenja prostora – Feng Šui – koji se danas kod nas i u celom zapadnom svetu pojavljuje u vidu saveta za uređenje enterijera, po svom poreklu je zapravo deo tajne carske nauke upravljanja društvom, ekonomijom, izgradnjom, ritualima, odnosno svim aspektima carstva. Voda od samih početaka ima istaknuto mesto u ovoj nauci, ona je ta koja daje mudrost, moć, život. Sam Tao, kako ga opisuje Lao Ce, ima mnoge osobine vode. Feng Šui takođe potiče iz vode, jer je sam legendarni Žuti cari, Fu Hsi pre oko 4500 godina svoje znanje o predlošku po kome je uređeno i prema kome se odnosi sve što postoji, dobio od reke Ho iz koje je izronio konj na čijim leđima je bila ispisana shema Ho-tu, koja opisuje osnovne odnose uređenja svega što postoji.

I druga bitna osnovna shema Feng Šuija, kvadrat Lo-shu, koji opisuje načine kretanja i promene svih stvari, došla je iz vode, na leđima kornjače koja se izdigla iz reke Ho pred kraljem Yü-om. Veruje se i da je ovaj kralj-čarobnjak primio Knjigu moći nad vodama i, pošto je tako stekao moć da razume i predvidi sve promene na nebu i zemlji, razume kretanje vetrova i voda, tumači hod vremena, omogućio je stvaranje gradova i razvoj carstva, i osnovao Hsia dinastiju (2200– 1765 p.n.e.). Voda je u ovim legendama izjednačena sa mudrošću, kulturom, civilizacijom, prosperitetom, izvorom života. Ona je donosilac blagoslova neba.

Veliki kanal u Kini

.
Zato je, sem što je sadržana u nazivu ove nauke – Feng znači vetar, a Šui znači voda – voda u stvari i njen izvor, predmet rada i model po kojem se analiziraju tokovi energije Qi. Prisustvo i odsustvo vode govori o mogućnostima života u nekom prostoru. Kvalitet vode i brzina toka govore o intenzitetu prisutne energije i energiji terena. Pravac toka i oblici koje vodotokovi proizvode na terenu govore o kvalitetu energije i mogućnostima ljudskih ostvarenja na tom mestu. Čak se i planinski venci posmatraju kao da predstavljaju tok, i to tok energije Qi, koja se u svom kretanju ponaša veoma slično vodi.

U skladu sa pravilima, za koja se veruje da potiču iz pomenute Knjige moći nad vodama, u drevnoj Kini su se postavljali gradovi na mestima blizu vode, gde se Qi nakuplja i proizvodi blagostanje, određivali putevi i kopali kanali koji sprovode vodu, kretanje, Qi. Tokom oko hiljadu godina (od oko 500. p.n.e do oko 500. n.e.) građen je neverovatni sistem kanala poznat kao Kineski veliki kanal. Ovaj sistem kanala povezuje sve velike reke Kine:

Karta Velikog kanala u Kini

.
Danas živimo u uslovima kada malo ko može sebi da dozvoli da gradi kuću u slobodnom prostoru, na pomno izabranoj lokaciji, sa čistom rekom, koja donosi blagotvorni Qi, i da tako obezbedi sebi sreću, zdravlje, blagostanje, ili da time promeni svoju sudbinu. Međutim, voda i dalje poseduje životvornu snagu koju su joj pripisivali drevni mudraci i ta njena snaga dolazi do izražaja i kod malih potočića, vodopada ili jezera kakva se mogu postaviti u dvorištima, pa i kod sobnih fontanica. Kao što je površina Zemljine kugle u većem delu pokrivena vodom, i naše telo se većim delom sastoji od vode. Voda nas povezuje sa celinom planete. Tokovi vode omogućuju odvijanje svih životnih procesa u telu i van njega, i zato, po principu “slično se sa sličnim poznaje”, svež, čist, živahan tok vode u našem neposrednom okruženju uticaće pozitivno na nas, i usmeravaće spoljnje energije u naš prostor.

Veliki kanal

.
Ne treba, međutim, zaboraviti da voda, sem mudrosti i blagostanja može značiti i opasnost. Kiše koje ne prestaju spiraju zemlju i guše život, poplave odnose sve pred sobom, a strahote cunamija smo imali prilike da vidimo čak dva puta u zadnjih deset godina. Stara kineska poslovica kaže “Ako su Nebo i Zemlja u ravnoteži, stvari će teći svojim tokom, kiše će stizati na vreme, i carstvo će cvetati. Ali, ako se harmonija Neba i Zemlje poremeti, carstvo će poharati strašne suše, poplave i zemljotresi.”. Budući da su Nebo i Zemlja, odnosno prostor i vreme okviri u kome se održava dinamička ravnoteža kroz tokove Qi-a, bitno je da voda u prostoru bude usklađena sa energetskom shemom prostora, sa ličnom energijama ljudi koji borave u prostoru, kao i sa vremenskim tokovima.

Pri postavljanju vode u prostoru, da bi se postigao najbolji efekat, bitno je utvrditi kakav kvalitet energije može da pokrene voda koja se stalno kreće u tom sektoru, kako na ličnu energetsku shemu stanara utiče voda i iz kog pravca stiže najblagotvornija energija u prostor. Kada se svi ti elementi usklade, zavisno od mogućnosti sadržanih u prostoru, to jest okvira Neba i Zemlje, voda, sem unošenja svežine i daha prirode u prostor, može doneti i promene na željenim poljima života.

Napisala: Anna Marković Plestović
Feng Shui With Dr. Anna Marković Plestović (web stranice)
Feng Shui With Dr. Anna Marković Plestović (facebook stranice)

.

Man-Pupu-Nyor

Man-Pupu-Nyor (Mala planina bogova) je čarobno geološko nasljeđe isklesano duboko u planinama Urala u Rusiji. Sastoji se od sedam impresivnih stijena različitih visina koje variraju od 30 do 42 metara, a koje vladaju osamljenim planinskim platoom. Sedam divova se nalazi u negostoljubivoj i udaljenoj regiji u Republici Komi, zbog čega je pristup Man-Pupu-Nyoru rezerviran za vrlo dobro pripremljene putnike i obično zahtijeva helikoptere ili motorne sanjke.

.

Man-Pupu-Nyor u Rusiji je mjesto koje je kroz godine inspiriralo stotine legendi. Neobičan oblik ovih divovskih stijena, kao i njihov raspored (šest ih je grupirano zajedno, a sedma je nekoliko desetaka metara udaljena), vjerojatno je razlog za najpoznatiji mit. Mit govori da je šaman urekao zle divove te ih pretvorio u kamen.

Zbog nestabilnog vremena krajobraz se ovdje mijenja dramatično, ponekad i nekoliko puta dnevno. Svaki mjesec donosi nešto novo na ovaj plato, što putovanje ovdje čini interesantnim, bez obzira na godišnje doba.

.

Gorsko zrcalo

Kad smo prije dosta vremena posjetili Gorsko zrcalo i okolne predjele, doživjeli smo neobične manifestacije promijenjene percepcije (vidi ovdje). Ne znamo što nas čeka ovoga puta, ali u tome i jest draž – iznenađenja prirode koja nas uvijek oduševe! Iz Markuševečke Trnave laganom ćemo šetnjom doći do Gorskog zrcala, penjati se na vrh (naravno, ne po vertikali), a potom nastaviti uspon na brdo Jelovec. A onda tko zna kamo…
U nastavku su ukratko opisane neke dobrobiti svjesnog planinarenja koje te očekuju kad nam se pridružiš.
Na kraju stranice pročitaj važne informacije i upute za ovaj izlet, te se prijavi putem obrasca za prijavu.

.

KOJU KORIST MOŽEŠ IMATI AKO DOĐEŠ NA SVJESNO PLANINARENJE?

• vidjet ćeš i upoznati malo poznata, neobična i prelijepa mjesta na okolnom gorju
• kroz zen kartu i moje tumačenje dobit ćeš poruku, tj. uvid koji je u tom trenu za tebe važan da ga osvijestiš, a imat ćeš i mogućnost individualnog razgovora o temi
• zbog načina vođenja i energije grupe prepustit ćeš se svjesnoj prisutnosti, spontanosti i igri
• povezat ćeš se s prirodom i sa sobom, ući u mir, opustiti se i napuniti baterije
• zabavit ćeš se i uživati u ugodnom društvu
• tijelu ćeš pružiti zdravu tjelovježbu
• na nekim izletima ćeš dopustiti i umjetniku u sebi da se izrazi kroz land art

Svjesna planinarenja pružaju iscjeljivanje na svim razinama postojanja. Pod iscjeljivanjem mislim na svaku dobrobit koju boravkom u prirodi osjetiš na fizičkoj, psihičkoj, emotivnoj, mentalnoj ili duhovnoj razini.
Uvjeri se zašto je dosad u našim šumsko-planinskim pohodima sudjelovalo preko 90 osoba na više od 140 izleta!

Djelić ozračja svjesnih planinarenja možeš osjetiti i u ovom videoprilogu emitiranom u emisiji HRT-a “Dobro jutro Hrvatska”:

.
Želim naglasiti da se ne vežem za šamanizam, niti mi je namjera oživljavati bilo kakve drevne rituale, misticizam i mitologiju. Također, nisam dio “alternativne scene” ili “newage-a”, iako se na prvi pogled može tako činiti. Poštujem osobna vjerovanja, ali na ovim planinarenjima nastojimo biti otvoreni na neposredno iskustvo sebe i prirode, koliko je to moguće neobojano uvjerenjima, teorijama, raznim tehnikama i učenjima.

Na ovom linku pročitaj detaljnije objašnjenje koristi od svjesnih planinarenja. Ispod tog teksta izlistani su linkovi na fotopise i zgode s nekih od dosadašnjih izleta, te linkovi na medijska pojavljivanja. A na kraju te stranice možeš vidjeti dojmove polaznika s dosadašnjih svjesnih planinarenja.

Zrcaljenje (Art by Brian Rolfe)

.

INFORMACIJE I UPUTE:

MJESTO I VRIJEME NALAŽENJA: Nedjelja, 19.05.2013. u 10 sati na okretištu Dubrava, stajalište autobusa linije 205 za Markuševec-Bidrovec.

PRIJAVE: Obavezno se prijavi putem obrasca na kraju stranice. Prijavi se odmah! Broj mjesta u grupi je ograničen na najviše 12 osoba.

TRAJANJE: Rezerviraj čitav dan bez ikakvih obaveza navečer (zbog umora i zbog mogućih nepredvidivih situacija tijekom planinarenja).

PARTICIPACIJA: 100 kn po osobi po izletu ili 600 kn godišnja članarina za sve izlete. Potrebno je odabranu opciju uplatiti na račun udruge najkasnije do petka u 13h, prema sljedećim podacima:

Atelier Hayat, Dedići 89, Zagreb
IBAN: HR0324840081105123526
Poziv na broj: nije potreban
Iznos: 100 kn s opisom plaćanja “donacija za svjesno planinarenje”
ILI
Iznos: 600 kn s opisom plaćanja “članarina za 2013. godinu”

Uplata je nepovratna u slučaju odustajanja od dolaska.
Garantiram da ćeš za ovaj iznos kroz svjesno planinarenje dobiti mnogo veću vrijednost. U suprotnom, ukoliko budeš nezadovoljan/nezadovoljna svjesnim planinarenjem, tj. ako ono ne ispuni sve rečeno u ovom tekstu, vraćam ti novac!

PARTICIPACIJA ZA GORIVO: Svi članovi grupe osim vodiča sudjeluju u trošku goriva. Iznos ovisi o destinaciji i broju vozila, a računa se po formuli: kilometraža × potrošnja × broj automobila ÷ broj polaznika.

NUŽNA OPREMA: Dobre gojzerice, ali mogu i trekking cipele ili čvršće cipele rebrastog đona. Barem 1,5 L vode, a zimi je poželjan i čaj u termosici. Hrana.
Ovo je minimum opreme bez koje ne možeš s nama u planinu. Dođeš li u obući s glatkim đonom morat ću te uputiti nazad doma! 

POŽELJNA OPREMA: Svakako preporučujem planinarske štapove jer čuvaju koljena, težina se ravnomjernije raspodijeljuje, olakšavaju silazak na strmijem terenu, vježbaju i gornji dio tijela, a ne samo noge. Mudre osobe će ponijeti i pokrivalo za glavu (ljeti za sprječavanje sunčanice, zimi zbog hladnoće), slojevitu odjeću i majice za presvući se ako se oznoje (i ljeti, a pogotovo zimi), te kabanicu za slučaj kiše.

TEŽINA: Rute su obično srednje teške, katkad zahtjevne, katkad lagane, ovisno o dužini rute, strminama, tempu hodanja, te o vremenskim prilikama.
Ne brini zbog svoje kondicije i/ili tjelesne težine. Naš tempo nije brz i gotovo svatko može savladati rute kojima hodamo, bez obzira na posljedični umor. Neka ti planinarenje bude ugodan izazov! No, imaj na umu da je ovo ipak planinarenje, a ne šetnja!
Također napominjem da ovakva planinarenja nisu za one sklone jurećem tempu i osvajanjima vrhova.

POZIVNICE: Svjesna planinarenja organiziram subotom i/ili nedjeljom, a povremeno i u tjednu, obično srijedom.
Prati objave pozivnica za vikend svjesna planinarenja na portalu Čarobna šuma ili se prijavi na newsletter, pa ćeš e-mailom pravovremeno primiti obavijest (okvir za prijavu nalazi se u lijevom stupcu na svakoj stranici Čarobne šume).
Pozivnice na izlete tijekom tjedna ne objavljujem javno, već samo putem e-maila ili sms-a onima koji se prijave. Ako si slobodan/slobodna tijekom tjedna odvojiti vrijeme za prirodu, u obrascu za prijavu koji se nalazi u nastavku označi kućicu za primanje tih dodatnih obavijesti.

VODIČ: Boris Pecigoš

Ako odlučiš pridružiti nam se, molim te budi odgovoran/odgovorna i prema sebi i prema grupi, te slijedi navedene smjernice!

.

PRIJAVI SE ODMAH PUTEM OVOG OBRASCA:

.

Gorsko zrcalo

.

Piše: Iva Solarević Jeličić

Živjeti u ljubavi ili strahu jedine su dvije mogućnosti. To su “stanja” iz kojih izviru sve ostale emocije. Ako zaronimo iza ljutnje, mržnje, nesigurnosti, osjećaja manje vrijednosti, zavisti, krivnje, depresije uvijek ćemo naći strah kao podlogu. Ako pak zaronimo iza radosti, davanja, bezbrižnosti, mira, suosjećanja, zaljubljenosti u nekoga ili nešto uvijek ćemo naći ljubav. Zašto ponekada “vidimo” strah, a ponekada ljubav?

Zato što gledamo iz skučene verzije sebe. Zato što još uvijek ne poznajemo sami sebe i ne shvaćamo tko smo, koliko smo veliki i čarobni. Zato što nismo živjeli u svijetu bezuvjetne ljubavi, to je svijet koji trebamo tek spoznati. Iako je on stalno prisutan, za nas postoji u onoj mjeri u kojoj mi sami rastemo u ljubavi i svjesnosti o životu. Zapravo i ne znamo što je točno ljubav, mi samo imamo neke ideje o njoj, i polako kroz život upoznajemo njezine oblike. Kako upoznati majčinsku ljubav ako nemaš iskustvo majčinstva. Možeš upoznati majčinsku ljubav, ako si dijete koje prima majčinsku ljubav, ali ne i kao onaj koji daje majčinsku ljubav. Postoji beskonačno puno ljubavi; dječja ljubav, ljubav prema roditeljima, partnerima, ljubavnicima, prijateljima, prema drveću, suncu, planinama, kapljicama, poeziji, zalascima sunca, mirisu trešnjinog cvijeta, prema nepoznatim ljudima… oblici su beskonačni.

I sve je to stalno prisutno, ali ovisno o tome koliko otvorimo svoje srce i koliko raste naša unutarnja ljubav tako vidimo i volimo Svijet. Kada počnemo voljeti sebe sa svim svojim “manama”, tada ćemo moći istinski voljeti i druge, opraštati i ne biti ljuti na vanjski Svijet. Tada ćemo razumjeti da i drugi ljudi često djeluju iz straha, jer nisu upoznali ljubav i stoga napadaju ili se brane. Ali tada nas to više neće izbacivati iz ljubavi unutar nas.

Zašto se javlja strah? Javlja se kao nedostatak ljubavi i nepovjerenje u život. Javlja se zato što ljubav definiramo kroz svoja ograničena životna iskustva. Zamislimo situaciju da vas je bivši muž varao i uvijek kada bi bio s drugom ženom donosio vama cvijeće. Prvo ste bili jako sretni zbog njegove “pažnje”, međutim kada ste shvatili da je donosio cvijeće samo da bi nekako prikrio odnos s drugom ženom, zamrzili ste i njega i cvijeće.

I tako nakon rastave, ponovo ste ostvarili vezu s muškarcem koji vam se jako sviđa. Nakon nekog vremena i on vam donese cvijeće. I što sad? Hoćete li zbog prijašnjeg bolnog iskustva biti nepovjerljivi i u strahu da vas i on vara? Hoćete li ga izbaciti skupa s buketom, bez da se i trenutak preispitate ili ćete izabrati ljubav i s povjerenjem prihvatiti mirisno cvijeće? Sve ovisi o našem doživljaju, o našoj percepciji. Izbor je ljubav ili strah. Izbor je povjerenje u život ili strah od toga da nismo dovoljno dobri, poštivani, da nas netko želi iskoristiti, prevariti, da nismo voljeni i stoga se moramo obraniti i zaštititi.

Kada donosimo odluke, svaka dolazi iz ljubavi ili straha. Ako imamo ideju o tome da je Svijet opasno mjesto, djelovati ćemo iz straha. Ako vjerujemo da je Svijet mjesto puno ljubavi, djelovati ćemo puno slobodnije, otvorenije i hrabrije. Kada budemo gledali Svijet ljubavnim očima on će postati mjesto ljubavi. Da bi Svijet postao ljubavno mjesto mi sami moramo postati ljubavnici života.

Kako postati ljubavnik života? Istražuj nepoznato, ne očekuj od drugih da budu “ovakvi ili onakvi”, živi i osjećaj sadašnji trenutak, ne sudi nikada nikome, budi iskren do daske, budi hrabar voljeti, budi hrabar biti ono što jesi i živjeti punim plućima ono što želiš živjeti. Tada ćeš živjeti u ljubavi sa sobom, s drugima, u ljubavi sa životom. Strah je život u tami, ljubav je život u svjetlosti!
Put ljubavi, nema očekivanja, nema pravila, nema granica. Ljubav je neograničena i postoji svugdje oko nas ako postoji u nama. Budi ljubavnik života!

[izvor: Iva Solarević Jeličić na ordinacija.hr]

.

Piše: Mario Golenko

Kako ništa u životu nije jednostavno tako je razmnožavanje jedna od najkompliciranijih stvari. Priroda se dovinula raznim načinima. Uglavnom su nam poznata dva glavna načina: leženje jaja i rađanje živih mladunaca. Pri tome znamo tko je mama, a tko tata. Međutim ima i nekoliko u najmanju ruku bizarnih stvari koje ću rado podijeliti s vama.

“Zdravo mama……?!? Čekaj malo, ne kužim, pa ti si tata!?”

Morski konjici su slatke ribe koje ne izgledaju tako. To su ribe iz nadrazreda koštunjača, porodice šiljogubaca (Syngnathidae). Pliva uspravno i može umaknuti svojim neprijateljima tako što će poprimiti boju podvodnog bilja. Morski su konjici ljupki stanovnici toplijih mora, u vodi ravnomjerno lebde, pri čemu ih uspravnima drži leđna peraja.

Nakon dugog i bučnog udvaranja, više dana se pokazuje, često mijenja boju te uvrtanjem glave proizvodi plješćuće šumove, odložit će ženka jajašca u trbušnu vrećicu mužjaka. Mužjak je zatim odgovoran za održavanje mrijesta. Nakon oplodnje jajašca u trbušnoj vrećici ostaju sve dok se ne razviju u ličinke. Za razliku od drugih životinja mužjak proizvodi i posebnu hranidbenu tekućinu za embrije. Na kraju razdoblja sazrijevanja mužjak ispušta mladunce da slobodno plivaju u moru. U tropskim vodama pare se tijekom cijelog ljeta, u hladnijim vodama u proljeće i ljeti. Vrijeme parenja se poklapa s punim mjesecom. Inkubacija jajašaca: obično 14 do 28 dana, ovisno o temperaturi vode. Broj mladunaca: oko 50, ovisno o vrsti.

Morski konjici

.

Sisavci jajolješci

Jednootvorni (Monotremata) su jedini red podrazreda sisavaca Protheria odnosno Prototheria (prasisavci). Prasisavci se od svih drugih sisavaca razlikuju time, da ne kote žive mlade, nego legu jaja.

Usprkos potpuno različitom načinu razmnožavanja od svih drugih sisavaca jer legu jaja, imaju druge osobine koje inače odlikuju sisavce. To su krzno, dojenje podmlatka mlijekom, kao i niz drugih anatomskih osobina, u koje spadaju i tri slušne koščice. Pored istih osobina, nizom drugih tjelesnih osobina se i razlikuju od drugih sisavaca. Imaju samo jedan izlazni tjelesni otvor za spolne organe, urinarni sustav i izmet, nazvan kloaka. Otuda u nekim jezicima i naziv “kloaka životinje”. Detalji u građi lubanje, ramenog dijela i kukova su sličniji gmazovima nego onim kod drugih sisavaca. Oni su, istina, “toplokrvne” životinje, ali su s tjelesnom temperaturom od 30°-32°C značajno ispod temperature drugih sisavaca, a i njihova sposobnost samostalnog održavanja stalne tjelesne temperature je ograničena.

Prasisavci se od svih drugih sisavaca razlikuju time, da ne kote žive mlade, nego legu jaja. Njihova jaja su mala, u promjeru imaju samo 10 do 15 mm i svojom kožastom ljuskom i velikim žumanjkom više podsjećaju na jaja gmazova nego ptica. Ženke leže na jednom do tri jaja točno 10 dana. Novoizvaljeni mladunci su goli i mali, i svojim embrionalnim stadijem usporedivi su s novorođenim tobolčarima. Ženke nemaju bradavice nego ispod kože mliječne žlijezde koje čine mliječna polja s kojih mladunci ližu mlijeko.

Čudnovati kljunaš

.
Čudnovati kljunaš (lat. Ornithorhynchus anatinus) je oviparan sisavac iz Australije. Vrsta je jedini predstavnik porodice kljunaša (Ornithorhynchidae). Zajedno s još četiri (prema nekim autorima tri) vrste ježaka (Tachiglossidae) čine jedine živuće vrste podrazreda prasisavaca (Protheria).

Izvan razdoblja parenja čudnovati kljunaši su samotnjaci. U vrijeme parenja, koje pada u kasnu zimu ili proljeće (lipanj do listopad), ženka se približava mužjaku i neprekidno ga gladi po krznu. Nakon toga, mužjak kljunom uhvati ženku za rep i zajedno plivaju u krug. Samo parenje, tijekom kojeg mužjak uvodi penis u ženkinu kloaku, odvija se u vodi.

Za podizanje mladunaca ženka kopa veće, ponekad do 20 metara duge, podzemne kanale. Na kraju iskapa veću jamu koju oblaže dijelovima bilja. Materijal za oblaganje “gnijezda” donosi stisnut savijenim repom uz trbušni dio tijela. Između 12 i 14 dana nakon oplodnje, ženka polaže najčešće 3 bijela jaja. Velikim žutanjkom i ljuskom kao pergament, jaja im više podsjećaju na jaja reptila nego na ptičja jaja. Ženka grije jaja točno 10 dana, a mladunci se vale goli, zatvorenih očiju i veliki 25 mm. Nakon toga, majka ih hrani mlijekom koje luče žlijezde u prsnom području, stvarajući na krznu “mliječno polje”. Kako majka nema bradavice, mladunci ližu mlijeko s majčinog krzna. Mužjaci ne sudjeluju u podizanju mladunaca koji ostaju u majčinom tunelu oko 5 mjeseci, no majka ih doji i nakon toga. Čudnovati kljunaši su spolno zreli s dvije godine.

Kratkokljuni ježac (Tachyglossus aculeatus), je sisavac koji leže jaja. Pripada redu jednootvornih životinja, porodici ježaka (Tachyglossidae). Živi u velikim dijelovima Australije i na jugu Nove Gvineje.

Kratkokljuni, nazvani i kratkonosi kljunasti ješci narastu u dužinu od 35 do 53 centimetra i dosegnu težinu od 2,5 pa do 7 kg. Upadljivo obilježje su im žute ili crno-žute bodlje na leđima i bokovima koje podsjećaju na ježeve s kojima nisu srodni. Imaju dugu, cjevoliku njušku, a krzno, smećkasto, ponekad može biti i duže od bodlji.

Nakon komplicirane predigre, u srpnju ili kolovozu dolazi do parenja. Nakon tri do četiri tjedna, ženka polaže jedno, rijetko dva ili tri jaja koja zatim nosi u kožnom naboru na trbuhu još 10 dana. Mladunci se vale iz jaja i ostaju u majčinom naboru-tobolcu još daljnjih osam tjedana. Nakon toga, kad mladuncu počnu rasti bodlje, napušta tobolac a majka ga skriva na neko sigurno mjesto i doji ga do starosti od sedam mjeseci. Pod ljudskom skrbi, može doživjeti starost od 50 godina.

Ježak

.

“Hmmm, hoću li biti cura ili dečko!?”

Goleme želve razmnožavaju se na način tipičan za sve morske kornjače. Parenje određuju ženke, mužjaci ih ne mogu prisiliti. Nakon parenja koje se odvija u vodi, ženka izlazi na obalu do crte iznad dosega plime. Kad nađe mjesto pogodno za leglo, stražnjim ekstremitetima iskapa jamu u pijesku u koje polaže oko 100 jaja veličine loptice za golf. Nakon toga, zatrpava jamu i vraća se u vodu. Ovo se tijekom nekoliko tjedana ponavlja više puta.

Razvoj jaja traje oko dva do tri mjeseca. Kao i kod većine drugih gmazova i ovdje temperatura u leglu određuje spol mladunaca. Tako se pri 28°C razvijaju samo mužjaci, a na 32°C samo ženke. Ako se temperatura kreće oko 30°C, razvija se podjednaki broj mužjaka i ženki. Goleme želve su, osim u vrijeme parenja, uglavnom samotnjaci.

Golema želva

.

“Imam samo mamu”

Partenogeneza predstavlja embrionalni razvoj jajne stanice koja nije oplođena, tj. proces za koji nije potrebno sudjelovanje spermija. Otkrio ju je švicarski biolog i filozof Charles Bonnet (1720-1793) izučavajući biljne uši, afide. Partenogeneza je normalnog životnog ciklusa mnogih organizama, posebno nižih biljaka i životinja (beskičmenjaka), među kojima su najpoznatiji paličnjaci.

Kanibalizam pri parenju

Neke ženke (npr. ženke miševa i voluharica) kada su pod stresom, kako bi prikrile tragove svojih brloga ili pak iskoristile energiju mrtvih mladunaca, katkad ubijaju svoje mlade te ih pojedu. Kod čimpanza su zabilježeni primjeri odraslih mužjaka koji u grupama napadaju, ubijaju i jedu mladunčad svoje vrste. Takvo ubojstvo mladunčadi i njihova konzumacija naziva se infanticidnim kanibalizmom.

Kanibalizam dolazi i u mnogim drugim formama. Tako je jedna od možda najinteresantnijih temaspolni kanibalizam. Zanimljiva je činjenica da se ovaj termin odnosi samo na ženke, jer one su te koje konzumiraju mužjake prije, poslije pa čak i za vrijeme parenja. Takvo je ponašanje poznato kod mnogih vrsta pauka. Svima poznata crna udovica jedan je od takvih primjera. Ženke konzumirajući mužjaka tijekom ili odmah nakon parenja daju svojemu tijelu energiju za razvitak oplođenih jajašaca. Takvo ponašanje poznato je i kod škorpiona, rakušaca i bogomoljki. Ženka bogomoljke svojeg partnera počne jesti za vrijeme parenja, počevši s glavom, dok se njegovo tijelo s njom i dalje pari. Spolni kanibalizam povezan je sa spolnim dimorfizmom, odnosno fizičkom razlikom ženke i mužjaka. Ženke koje jedu mužjake same su višestruko veće od njih.

No nije sve tako jednostavno i tragično za mužjake. Oni sami počeli su razvijati razne strategije da ne budu pojedeni prilikom parenja. Tako npr. mužjak škorpiona ženku bode svojim repom dok u nju odlaže spermu. Mužjak crne udovice ženku često omota paučinom prije parenja. Neki pauci su čak razvili specijaliziranu čeljust kojom blokiraju čeljust ženke i drže ju otvorenom tijekom parenja. A kod nekih vrsta pauka mužjaci su se toliko smanjili u usporedbi sa ženkom, da su postali pravi profesionalci u igri skrivača.

Još jedan interesantan primjer kanibalizma je takozvani intrauterini kanibalizam. Kao što neki glodavci mogu probaviti embrije u maternici, tako su i sami embriji sposobni za nešto slično. Kod nekih mesoždera se u maternici oplode dva jaja, no samo jedno mladunče se rodi. Veći brat ili seka već u embrionalnom stadiju u maternici pojede svoga brata ili sestru koji mu posluži kao dodatni izvor hrane, čime poboljšava vlastiti razvitak. Zabilježeni su takvi primjeri kod riba koštunjača, morskih pasa te pjegavih daždevnjaka.

Bogomoljka

.

Ni kod ljudi nije ništa bolje…

Tako poznajemo već umjetnu oplodnju i surogat majke. A danas je sve više interesantno kloniranje

Kloniranje je pojam u širem smislu označava prirodni ili umjetni razvoj dvije ili više genetički identičnih stanica ili organizama. Kloniranje je oblik nespolnog razmnožavanja različitih jednostaničnih i višestaničnih organizama pri kojem nastaju potomci koji su jednaki roditeljskom organizmu i međusobno. No, za znanost je, ipak, zanimljivije proučavati kloniranje sisavaca. Kloniranje je pojam koji potječe iz 1963. godine te, naizgled, nije osobito složen zahvat i već 1962. je britanski znanstvenik John Gurdon uspio stvoriti jednu žabu. Uspješno je prenio jezgru iz jedne tjelesne stanice žabe u neoplođenu jajnu stanicu žabe u kojoj je prethodno uništio jezgru UV zračenjem. Iako se tako dobivena jajna stanica uspjela razviti samo do punoglavca, ova tehnika prijenosa jezgre pokazala je put za nova uspješna kloniranja.

U posljednjih nekoliko godina znanstvenici su uspjeli klonirati više vrsta životinja. Godine 2001. američki su znanstvenici čak pokušali klonirati čovjeka, no u tome nisu uspjeli. Jedna tehnika koju znanstvenici primjenjuju za dobivanje klonova naziva se nuklearni transfer.

Znanstvenici vjeruju da bi ovaj temeljni princip kloniranja trebao biti djelotvoran i u slučaju ljudi. Ustvari, pokušaj kloniranja čovjeka izvršen je s namjerom da se dobiju embrionalne matične stanice. Kloniranje u tu svrhu naziva se terapijsko kloniranje.

Pripremio na temelju Wikipedie, Brehma i drugih izvora s interneta:
Mario Golenko
Bestijarij
Fotografija i grafički dizajn

.

Kulinarski recepti i ljekoviti pripravci od medvjeđeg luka

U narodu je poznat pod imenom srijemuš, sremuš, crijemuš, divlji luk, šumski luk. Botanički naziv: Allium ursinum L. Ime medvjeđi luk dobio je jer je poslastica medvjedima nakon zimskog sna. Naraste od 20- 40 cm visine, a relativno tanka lukovica se proteže u zemlju. Raste u vlažnim šumama, dolinama i uz potoke. Pošto raste samoniklo smatra se ljekovitijim od češnjaka jer nije zagađen. Radi se o samonikloj biljci koja ima jači miris od svog pitomog rođaka češnjaka. Po mirisu ga neiskusni birači mogu prepoznati a da ga ne zamijene s otrovnom đurđicom i nekim sličnim biljkama.

Ljekovita svojstva i pripravci

Iz organizma čisti otrove, masnoće (kolesterol) u krvi i krvnim žilama. Čisti crijeva, želudac te snizuje krvni tlak. Pomaže kod tegoba s lišajevima, reumom, gihtom. Izvrstan je za proljetno čiščenje organizma. Svi su dijelovi jestivi, no najukusniji su posve mladi izdanci.

Tinktura od listova

200 g listova usitniti i preliti s litrom rakije. Zatvoriti i ostaviti da odstoji 3 tjedna, uz povremeno miješanje ili protresanje. Procijeđenu tinkturu čuvati u tamnoj, dobro zatvorenoj boci. Uzimati dva do tri puta dnevno po jednu malu (čajnu) žlicu tinkture umiješane u malo vode ili čaja.

.

Tinktura od lukovica

300 g lukovica oprati i očistiti. U staklenu ili porculansku zdjelicu staviti 2 dL rakije, dodavati jednu po jednu lukovicu i gnječiti ju u tekućini da ne potamni u dodiru sa zrakom. Dobivenu masu preliti u staklenku sa širokim grlom, dodati 8 dL rakije, dobro zatvoriti i ostaviti na tamnom mjestu oko 3 tjedna uz povremeno miješanje ili protresanje. Nakon toga procijediti i koristiti kao i tinkturu od listova.

Svježi sok od medvjeđeg luka

Dvije šake listova ili lukovica izmiješati u električnoj mješalici sa 100 mL vode, ocijediti i spremiti u hladnjak. Dva do tri puta dnevno uzimati jušnu žlicu soka.

Vino od srijemuša

Šaku sitno nasjeckanih listova kratko prokuhati u 3 dL bijelog vina. Zasladiti medom po ukusu i piti tijekom dana u gutljajima.

Medvjeđi luk u kuhinji

Mladi i sočni listovi ubrani tijekom proljeća pripremaju se kao špinat (često uz dodatak listova koprive), koriste se kao ukusan dodatak salatama, umacima, varivima, juhama, jelima od ribe i mesa. Od njih se pripremaju sirni namazi, omleti, rižota, okruglice sa sirom i njoke, popećci. Dodaju se u nadjev za pite, palačinke i jastučiće od tijesta. Lukovice se mogu kiseliti, a nezreli trodjelni plodovi, ubrani početkom ljeta, koriste se kao pikantan začin i često se nazivaju “kapare medvjeđeg luka”. Cvjetovi služe kao dekoracija, a cvjetni pupoljci se također mogu kiseliti.

Ukiseljene lukovice

Sastojci: 150 g opranih i očišćenih lukovica, 100 g octa, 1 žličica sjemena bijele gorušice, 0,5 cm sitno nasjeckanog korijena svježeg đumbira, malo soli (1 žličica) i šećera.

Priprema: Zakuhati ocat sa začinima, dodati lukovice i kuhati par minuta. Lukovice izvaditi, slagati u ugrijanu, steriliziranu staklenku i zaliti octom. Zatvoriti i ostaviti stajati 3 tjedna da se sastojci prožmu.

Krem juha od listova

Sastojci: 2-3 šake medvjeđeg luka, 1 glavica crvenog luka, 2 krumpira, 2 žlice ulja, 0,75-1 L povrtnog temeljca (ili vode), sol, papar i vrhnje po želji.

Priprema: Opranim listovima odstraniti peteljke i narezati ih na rezance. Krumpir oguliti i narezati na kockice. Na zagrijanom ulju pirjati crveni luk, dodati mu medvjeđi luk i krumpir te zaliti temeljcem da povrće bude prekriveno. Kuhati na laganoj vatri dok povrće ne omekša (20- 30 minuta) i izmiksati štapnim mikserom. Vratiti na vatru, dodati temeljac do željene gustoće i začiniti solju i paprom po ukusu. Po želji dodati i vrhnje.

Pesto od srijemuša

Sastojci: 150 g listova medvjeđeg luka narezanih na rezance, 100 mL maslinovog ulja, 50 g pinjola (ili oraha ili sjemenki suncokreta), 50 g parmezana ili nekog drugog sira.

Priprema: U blenderu dobro izmiksati maslinovo ulje i srijemuš, a zatim smanjiti brzinu i dodati sir i pinjole. Ostaviti sat, dva stajati da se sastojci prožmu. U hladnjaku se može čuvati i nekoliko dana. Koristiti kao premaz na sendvičima, dodatak tjestenini, nadjev za kiflice ili palačinke, dodatak uz riblja i mesna jela.

Pita od prhkog tijesta s medvjeđim lukom

Sastojci za prhko tijesto: 250 g oštrog brašna, 125 g maslaca, 100 g svježeg sira, ½ žličice praška za pecivo,1 jaje, ½ žličice soli.

Priprema: Od sastojaka umijesiti tijesto, oblikovati ga u lopticu, umotati u prozirnu foliju i staviti u hladnjak najmanje pola sata. Tanko ga razvaljajti i obložiti njime kalup premazan maslacem. Tijesto na dnu kalupa na nekoliko mjesta izbosti vilicom i peći 15 minuta na 180-200ºC.

Sastojci za nadjev: 150-200 g sitno isjeckanih listova medvjeđeg luka, 100 g dimljene slanine, 275 g svježeg sira, 250 g vrhnja, 2 jaja, malo maslaca, sol i papar po ukusu.

Priprema nadjeva: Na maslacu lagano propirjajti listove medvjeđeg luka i dodati slaninu izrezanu na kockice. U ohlađeno umiješati sir, razmućena jaja, vrhnje i začiniti po ukusu. Na polupečeno tijesto izliti nadjev i sve zajedno peći još oko 30 minuta, tj. dok nadjev ne očvrsne.

Zeleni njoki

Sastojci: 700 g kuhanih, propasiranih krumpira, 250 g brašna, 1 veće jaje, 1 vezica medvjeđeg luka (oko 150 g), 1 žlica maslaca ili masti, malo soli.

Priprema: Krumpire skuhati u ljusci, oguliti i još vruće propasirati ili izribati. Listove srijemuša prokuhati, dobro ocijediti i usitniti. Od svih sastojaka umijesiti mekano tijesto i razdijeliti ga u tri dijela. Radnu površinu pobrašniti i od svakog dijela oblikovati kobasicu debljine palca. Rezati svakih 2-3 cm njoke i oblikovati ih tako da se njima prođe preko ribeža ili vilice. Stavljati ih u zasoljenu kipuću vodu i kuhati dok ne isplivaju (dvije do tri minute). Servirati uz ribani parmezan, umak od rajčice ili kao prilog uz gulaš, pašticadu i sl.

Umak od medvjeđeg luka

Sastojci: 250 g medvjeđeg luka, 100 g sjemenki suncokreta, 40 g ribanog parmezana ili pašog sira, 1/2 žličice limunovog soka, 1/2 žličice meda, 1,4 dL ulja (pola maslinovog, pola suncokretovog), sol, papar.

Priprema: Medvjeđi luk nožem usitniti, dodati parmezan i sjemenke suncokreta i sve štapnim mikserom pretvoriti u kremu. Začiniti solju, limunovim sokom i medom. Suncokretovo i maslinovo ulje pomiješati i pomalo dodavati smjesi dok ne nastane gusti umak. Začiniti paprom, promiješati i staviti u tamne staklenke. Čuvati u hladnjaku.

Posluživanje: Koristiti kao dodatak jelima ili umak za krumpir, tjesteninu ili rižu.

Medvjeđa salata (nije za medvjede)

Sastojci: 230 g crvenog graha (iz limenke), 285 g kukuruza šećerca (iz limenke), oveća vezica medvjeđeg luka

Dresing: 180 g jogurta (1 čaša), pola žličice soli, pola žličice papra, 1 dL maslinovog ulja, 2-3 žličice limunova soka (ili vinskog octa.

Priprema: Srijemuš oprati i sitno nasjeckati. Grah i kukuruz ocijediti od tekućine u kojoj su konzervirani pa isprati u cjediljki pod mlazom vode. Staviti sve u veću zdjelu. Za dresing sve sastojke mutilicom sjediniti. Preliti preko salate i nježno promiješati.

.

Dobar tek i uspješno čišćenje!

Pripremila iz internetskih izvora: Ljubica Pecigoš

.

Pod Ložom – Iznad svih 2013

I ove godine se održava manifestacija POD LOŽOM – IZNAD SVIH u staroj Gradskoj loži u Kastvu iz 1571. godine. Razne izložbe, revije i događanja startaju već s 4. svibnja, pa sve do listopada. Objavljujemo kompletni program sa svim sudionicima manifestacije. Između mnogih zanimljivih događanja tu je i izložba potpuno novog ciklusa radova Borisa Pecigoša pod nazivom “Kazivanja mudraca” (31. kolovoza 2013.).

Bit će nam drago da nas posjetite, razgledate izložbe i družite se s raznim domaćim i stranim umjetnicima.

Organizatorica i idejna začetnica manifestacije: Morana Knez-Trobec uz potporu Grada Kastva i Turističke zajednice grada Kastva.

Program manifestacije (pdf)

Pod Ložom – Iznad svih 2013 (preuzmi program)

.

Piše: Eckhart Tolle

Većina takozvanih loših stvari koje se događaju ljudima u životu događaju se zbog neosviještenosti. Njih sami stvaramo ili, bolje rečeno, stvara ih ego. O tim stvarima katkad govorim kao o »drami«. Kad ste potpuno svjesni, u vašem se životu više ne odvija drama. Dopustite mi da vas ukratko podsjetim na to kako ego djeluje i kako stvara dramu.

Ego je neprimjetan um koji upravlja vašim životom kad niste prisutni kao svjesni svjedok, kao promatrač. Ego sebe doživljava kao odvojeni djelić u neprijateljskom svemiru, bez ikakve stvarne unutarnje povezanosti s bilo kojim drugim bićem, okružen mnoštvom ega koje smatra ili potencijalnom prijetnjom ili ih pokušava iskoristiti za vlastite svrhe. Temeljni obrasci ega smišljeni su kako bi se borili protiv vlastitog duboko ukorijenjenog straha i osjećaja da mu nešto nedostaje. Ti obrasci su otpor, kontrola, moć, pohlepa, obrana, napad. Neke strategije ega iznimno su pametne, pa ipak nikada zapravo ne razrješavaju nijedan njegov problem, jednostavno zato što je ego sâm po sebi problem.

Kad se dva ili više ega udruži u osobnim odnosima, organizacijama ili ustanovama, prije ili kasnije počnu se događati »loše« stvari. To uključuje kolektivno zlo kao što su rat, genocid i izrabljivanje do kojih dolazi zahvaljujući masovnoj neosviještenosti. Štoviše, mnoge vrste bolesti uzrokuje trajan otpor ega koji stvara ograničenja i zapreke u protoku energije kroz tijelo. Kad se ponovno povežete s Bićem, kad više ne upravlja um, prestajete stvarati te poteškoće. Više ne stvarate dramu, niti sudjelujete u njoj.

Kad god se združe dva ili više ega, dolazi do drame. Ali čak i ako živite potpuno sami, ipak ćete stvarati vlastitu dramu. Drama je kad se sažalijevate. Drama je kad se osjećate krivima ili tjeskobnima. Dopustite li prošlosti ili budućnosti da zamagle sadašnjost, stvarate vrijeme, psihološko vrijeme a od toga se stvara drama. Kad god ne poštujete Sadašnji trenutak tako što ćete mu dopustiti da postoji, vi stvarate dramu.

Većina je ljudi zaljubljena u vlastitu životnu dramu. Njihova priča predstavlja njihov identitet. Ego upravlja njihovim životom. Cijeli su osjećaj vlastitoga ja uložili u ego. Čak i potraga za odgovorom, rješenjem ili iscjeljenjem najčešće uzaludna postaje dio drame. Ono čega se takvi ljudi najviše boje jest okončanje vlastite drame. Sve dok su poistovjećeni s umom, najviše se plaše vlastita buđenja i najviše mu se opiru.

Živite li s potpunim prihvaćanjem onoga što jest, to je kraj drame u vašem životu. Nitko se ne može svađati s vama, bez obzira koliko se trudili. Ne možete se svađati s potpuno svjesnom osobom. Svađa podrazumijeva poistovjećenje s umom i mentalni stav, kao i otpor te reakciju na stav druge osobe. Posljedica jest da se potpune suprotnosti uzajamno energiziraju. To je mehanika nesvjesnog. Vi i dalje jasno i čvrsto možete iznijeti svoj stav, ali iza njega neće biti nikakve reaktivne sile, obrane ili napada. Stoga se iznošenje stava neće pretvoriti u dramu. Kad ste potpuno svjesni, prestajete ulaziti u sukobe. »Onaj tko je u zajedništvu sa sobom ne može čak ni zamisliti sukob«, tvrdi se u Tečaju čudesa. To se ne odnosi samo na sukob s drugim ljudima, nego još više na sukob u vlastitoj nutrini, kojeg nestaje kad više nema nikakvih nesklada između zahtjeva i očekivanja vlastita uma i onoga što jest.

[ulomak iz knjige Moć sadašnjeg trenutka Eckharta Tollea]

.